Take hold now...
future will not remember,
past does not forget!
{ Lene Marlin }
Što se mene tiče slobodno ostavljajte komentare :)
Malo sam se ulijenio pa više ne pišem :)
Kome se čita, melted se preselio na www.intermezzo.ba pa tamo piskaram ponekad :)
Prilikom gradnje kuće obično je najbitniji temel. Ukoliko kući gradite na terenu gdje su poplave česte, obično se temelji kuće podižu od zemlje na stubove i sl. Ukoliko gradite kuću na vlažnom tlu, pravite što je moguće veći temelj kako bi se kuća manje ulijegala...
Ali kako odabrati pravi temelj za vezu?
Ukoliko je zasnovana na sexualnoj privlačnosti i samom seksu, taj temelj se vremenom izliže... Da li veze zasnovane na seksu opstaju?
Za samu ideju ove priče, koja je u potpunosti istinita, moram vas upoznati sa svojim sagovornikom. On je sebi dosljedan frik, direktor turističke agencije, onaj što uvijek kaže čak i ono što ne misli i nevjerovatno veliki patriota :) i priča ide ovako nekako:
...
On: Nema od toga ništa...
Mel: Ma ne znam, možda pir5amide u BiH i postoje, ali daj malo razmisli kako bi ti to super uticalo na posao kad bi se ispostavilo da su brda u Visokom zapravo piramide...
On: Čuj, ja bih najviše volio da se ispostavi da oni imaju, ne jednu piramidu - već da je cijela Federacija prekrivena i obrasla piramidama, i da uni u njima pronađu takvo blago da odluče da ga sa nama NE podjele . I da onda uzmu i odcjepe se od nas... Tad bih bio najsrećniji...
Iako ovi nacionalni nikad nisu bili kod mene na blogu, ovaj mi se pravo "Vicovski" dopao :D
Rijetko pisem... u zadnje vrijeme i nemam nekog velikog razloga... nasao sam u komentarima njen komentar pa sam morao da citriram:
Jednostavno, ne želim! Ne želim postati osoba koja na blogu piše teme "Danas mi je divana dan, sija sunce... mama kuvala ručak!". Kao prvo mama mi ne kuva kao drugo koga zanima vrijeme vani - nek pogleda prognozu. To što me kritikuješ što ne pišem ne znači da se ništa ne dešava, jednostavno sam posesivan i moje je Moje! :)
Mislim da bi trebalo donijeti neku zakonsku odredbu po kojoj bi kršioci sledećih zakona bili doživotno protjerani na neki drugi kontinent:
Da, sreća ubija kreativu pisanja, ali i taj problem je sad prevaziđen... Nekad davno biješe Red, a ne baš tako davno - štaviše juče, Red proslavi rođendan... naravno, bio sam na listi, ali ne baš zvanica - prije nepoželjnih individua koje egzistiraju na istim prostranstvima, pa za slučaj da ne navrate slučajno - informacije o događaju se zataškavaju baš kao i Karadžićeva lokacija... Glupo poređenje? Pa, šta onda!?
Ali, nije poenta ni u tome... moj izostanak s iz Škole bloganja je bio prvenstveno opravdan sa skoro devetomjesečnom vezom koja je danas kolabirala i "izdigla" se na novi nivo. Moram priznati da sam u svakom momentu veze uživao, ali činjenica je da nismo imali ni najmanje slične poglede na svijet (nešto kao "Mile voli disco, a ja..." malo više Nightwish), ali koegzistencija u releciji krevet-alkohol-hemija je bila super. Razumjevanje i sve slično, pa postojali su ali u nekim neodređenim oblicima... To što je nisam razumio potrebu za dva i pol časovno gledanje Granda (jedna predivna emisija na Pink televiziji, obavezno propustite), bilo je kompenzirano s tim da druga strana nije razumjela moju potrebu za četvero-časovnim sjednjem za laptopom...
Razlog za raskid? Strah od nečeg višeg i značajnijeg koji se iskanalisao u nepovjerenje uslijed razvoja događaja... ma ko će ga znati... ne razumijem ja te ljubavne dileme. Mislim, tuđe apsolutno dobro razumijem i riješavam ali mi moje nekako djeluju suviše apstraktno i glupo da bih se sad i pokušao braniti, napadati i boriti... Ma jednostavno to dosadi nekad i u stilu Dori kažem: "Just keep swimming, just keep swimming..."
A da li smo raskinuli? Ne znam, u mojim vezama se to rijetko iz prve zna :)
Za mene je sreća i zadovoljstvo pogubna... barem za kreativno pisanje i smisleno razmišljanje... moji najbolji postovi su napisani dok sam radio u single modu, a sad dualizam na sve strane... s obzirom da nisam pisao skoro 9 mjeseci, znači da veza ide svojim tokom i da se fino razvija i mutira u nešto... u šta tačno - ne znam, ali promjene gode...
Još uvijek sam tu, tumaram bespućima web prostranstva, ali sad egzistiram u drugim oblicima u borbi za druge načine izražavanja... do sledećeg perioda tuge - čitamo se...
Zanimljivo je to koliko se život zna izmjeniti tokom nekog perioda... Nakon faze burnih emocija, reagovanja i učestalih oscilacija u raspoloženju (od frigidnosti ka socijalnom životu do sulude jurnjave za istim), upadoh u fazu opšte letargije i nezainetersovanosti. Ovaj post pišem nakon 14 radnih sati (bez prestanka) i iskreno mi ni najmanje nije ni drago, ni krivo... Sve mi svejedno: i za rok i za obaveze, o studijama da ne govorim...
Sve što me zanima je kad će se dovući još jedan viken da bacim noge o plafon, gurnem mozak u frižider i da mi se moja polovnjača dovuče za vikend i da zajedno cugamo, izlazimo, provodimo vrijeme i znate šta već...
Pitanje koje me muči jeste: Da li veza otupljuje? Da li nakon nekog vremena ta parazitska zavisnost nastala u simbiozi dvije individue postaje bitnija od nekih značajnijih stvari? Da li u toj svojoj vezi postajemo introvertni u odnosu na društvo i stvaran svijet oko sebe?
Dođe meni prije par dana cimerica i proslijedi mi SMSom zagonetku koju je dobila od bivšeg... A ja kao pravi zagriženik kopam, tražim riješenje i ništa... nakon nkoliko dana odustanem... zagonetka je bila totalno nevezana s mozgom:
Zaplet izgleda otprilike ovako: upoznajemo glavnog zlikovca, koji je zao kao crni vrag, kako muči jednog epizodnog glumca da bi ga već u petoj minuti filma ubili, pri čemu će se smijati kao dijete sa šarenom lizalicom. U šestoj minuti radnja kreće u jednom od dva smjera:
Prvi scenario:
Ubijeni je najbolji prijatelj od glavnog nam i nabildanog junaka, koji saznavši za zlu sudbinu svojeg prijatelja iz djetinjstva s kojim je tražio gliste, plašio curice i kopao nos (što ćemo vidjeti u jednom od flashbackova), odluči osvetiti se, pri čemu će par puta biti pogođen (sva sreća, uvijek u rame, ruku ili nogu, a znamo da takve rane zacjeljuju same od sebe), barem jednom će ga uhvatiti i mučiti, ali on će uništiti cjelokupnu neprijateljsku vojsku i na samom kraju naći se oči u oči s ubicom svoga prijatelja (djevojke, mentora, učenika, roditelja, psa, zlatne ribice…). Vrhunski obračun ovisiće prvenstveno o konstituciji i borilačkim znanjima našeg junaka. Ukoliko je riječ o Schwarzeneggeru (ili sličnom nabildanom momku, šaketat će se do smrti). Jean-Claude van Damme (i svi njemu slični) koristiće i ruke i noge, a češće će se nalaziti na podu nego gore spomenuti snagatori. Obavezan je dodatak strašna rana koja će mu zakrvaviti pogled pa će završni udarac zadati skoro potpuno slijep. Prije obaveznog slow motiona završnog udarca, naš dobričina izgovara rečenicu tipa: 'Ovo je za tebe…' Naravno, upućeno liku s početka filma.
Drugi scenario
je bitno različit. Ubijeni s početka filma nema nikakve veze s glavnim glumcem, a služi samo za prikazivanje zlobe glavnog negativca. Tek u šestoj minuti upoznajemo glavnu sporednu ulogu, uglavnom je to supruga, kćer, majka, kuja ili papigica (ženskog roda) koju naš junak voli najviše na svijetu. Loši momci je otmu i naš junak kreće u akciju spašavanja. Veći dio filma je isti kao i u prethodnom slučaju, osim što na kraju prvo ide slow motion scena, pa onda zagrljaj s voljenom osobom. U međuvremenu si junak može naći i izabranicu srca svoga, ukoliko je oteta žena sve drugo osim supruge (koja je, naravno, tragično preminula davno prije vremena radnje filma, ali naš osjećajni mladić još uvijek pati za njom pa će svoju novu ljubav dovesti na kraju filma na njen grob i moliti za oprost, ali on mora nastaviti živjeti). Oprostit će mu žena (mrtva), ali i svi mi.
Radnja se malo (ali stvarno jako malo) mijenja u posebnom sportsko-akcionom žanru. Mijenja se utoliko što se ne love po prašumi i ne pucaju jedni po drugima, a ima i puno više slow motion scena. Dobar prijatelj gine tek u trećoj trećini filma, a taj događaj natjera glavnog junaka da se odluči na završnu borbu.
Sada bi bio red i da predstavimo prave frajere koji su oplemenili ovaj žanr svojom pojavom, glumom, a neki od njih i uspješnom režijom i scenarijima (Rocky Stallone).
Negdje u junu sam zastao i kad sam se probudio kraj godine već tu... sve bezveze... fuj... nova godina? fuj fuj... godina dana u novom gradu i sredini, novom poslu i svem ostalom... šta reći sem fuj!
Davno biješe Red i Red biješe u njega... Preksinoć na kafi slučajno završim s debilom zbog kog mi je propala veza s Red. Oduvijek sam volio zajedničke prijatelje, koji jadni moraju da balansiraju između dva zla - a uvijek načine samo veće.
Kaže mi lik - što ga trzam na mobitel. Mislim koji debilikus, koliko se ja u burek razumijem - on je trznuo mene, a ja sam samo trzao meni nepoznat broj... a da sam znao da je on.... eee.... Imam toliko razloga da ga ne gotivim ni 2%, a jeb ga... propustio sam vrijeme nacizma i trening usmjeravanja mržnje...
Samo svojom stranom puta hodi stranče... moja je ionako zauzeta!




Alanis Morissette pjevuši u pozadini... dan je juče počeo preidilično za moj ukus - šef otišao za Francusku, na poslu se slavilo rođenje nekog djeteta - mada je razlog nebitan, važno je da se slavi... i na samom kraju šetnja po gradu s Hinjom (mojom polovnjačom)... i usputno nalijetanje na Red!
Red je sad u vezi. Ima nekog simpa boy-a uz sebe i šepuri se gradom. Ma mislim znam da pretjerujem, simpa su par i to je to. Ali jednostavno nešto mi sve to nije sjelo. Parče pizza-e, dim cigarete i jedna kisela i pozdrav s Hinjom.
Kad sam došao u stan, smoren poslom i obavezama, načinio sam kardinalnu grešku: Lena Marlin je započela epohu - Alanis Morissette ju je završila. Dva sata sjedenja uz laptop i slušanja You Owe Me Nothing In Return. Jednostavno sam otišao kod Hinje s namjerom da raskinem... mi jednostavno ne funkcionišemo kao par, prije kao prijatelji.
Žao mi je te osobe, mislim da nisam ispao baš ok, ali ovako je više fer za oboje. Ne želim da budem u vezi i da se pitam zašto smo zajedno, ko je kome zamjena i za šta. Nećemo ostati prijatelji, nećemo se pozdravljati na ulici, ne želi ništa moje...
Ne slažem se s tim, ali poštujem...
Nije me bilo par dana i isto tako me neće biti još par... na bolovanju sam... zvanično sam se sjebao... sad ne znam ima li to veze s ptičijim gripom - pa još samo čekam da mi perije izraste da budem siguran...
Nemam pojma... teško je gurati na jednu stranu dok te hiljade vraćaju nazad... za tačno pet dana punimo šest mjeseci da smo zajedno... a ja i dalje nemam osjećaj pripadanja... čudno je to, imam želju, imam i sve ono poštovanje, ali jednostavno ono najbitnije ne osjećam...
Ovaj vikend sam otišao kući... našao nekoga s kim sam pronašao zajednički jezik... toliko komplimenata i nježnosti skupljenih u jednom trenutku... i ponovo se osjetih voljenim, željenim i zainteresovanim... šta dalje? praviti se da je sve u redu, a znati da nije - ili ići dalje nekim novim putevima?
Malo sam se glupirao na index forumu i pokretao bolesne teme, a jedna je bila kako se riješiti picajzli... znate one fine male bube na području preintimnom za kućne ljubimce? Naravno ukinuli su mi temu (nemam pojma zašto), ali bitno je to da je moja luda sedma od devet poslala svoj otkačeni komentar koji slijedi:
ak dobiš picajzle pa ih se nemoš riješit postupi ovako:
Bivše i bivši znaju biti takav zajeb pri sledećem viđenju... Dvije persone iz moje bliže prošlosti su sinoć bile na nekom propalom pokušaju pijanke (mislim, ko još pije ponedjeljkom uveče), a moja ekserka se raspituje da se useli kod mene i mojih cimera na neko vrijeme... biće to zanimljiva situacija...
Nikad ne pitaj nikog za mišljenje o nečem, ako nisi siguran da baš želiš čuti. Ako nekoga pitaš za mišljenje, taj će ti ga UVIJEK dati. A kada ga jednom da, NEMOGUĆE je da ga ne uzmeš u obzir.
Iako od svoje 9te godine nikad nisam bio u kategoriji "ok" težine, već više koračao ka anoreksiji i pothranjenosti, nisam se nesto nalazio ugroženim zbog toga... Međutim, u zadnje vrijeme sam još više skinuo i no što nisam imao pa sam bio malo u krizi... zdravlje i to...
E, juče sam tražio kakav način ishrane za debljanje na Googletu pa nikako naći, čim ukucam riječi "težina" i "debljanje" mali milion linkova za mršavljenje... ma daj... koja diskriminacija :)
U svakom slučaju je upalilo sa "hoću da se udebljam" tako da sam od danas svečano u fazi prežderavanja i nedosegnuti gral je pretilost :) zezam se naravno... treba mi samo 8 kg da dosegnem svoj cilj - po prvi put u životu zakoračiti u opseg od 70 kg.
Držite mi fige...
Godišnji gotov! Naravno, otišao sam nigdje. Sad je vrijeme da se ponovo radi, uči i neadekvatno gubi vrijeme... aj bar sam u ovom zadnjem expert :)
Za one koji su me čitali od ranije, ovo je već stara priča, i znaju da živim u stanu s još tri persone: cimericom i njena dva brata (rođenim i nerođenim). Inače oni su pravi dokaz da ako prvo dijete u porodici se rodi ok (radi mozak, razmišlja i sl.) da se na drugom obično podbaci :)
Sama saga o biseksualnosti se stvara već neko vrijeme, u nekom serijskom izdanju poput Star War-sa, on je bisere nizao, a ja i cimerica samo ih preoblikovali i preradili u oblik pogodniji za smijuriju.
| < | ožujak, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv